log in


PROBLEM S ODLAGANJEM OTPADA RIJEŠEN ZA SLJEDEĆIH 30 GODINA

Deponij smeća grada Vrlike na lokalitetu Poljanak u Otišiću spada među rijetke u Hrvatskoj, a da se ne govori o Splitsko-dalmatinskoj županiji, u kojemu se smeće odlaže legalno, po zakonu. I koji spada u potpuno uređena odlagališta.

Kako je to mala i u svakom pogledu nerazvijena Vrlika uspjela riješiti problem koji godinama, pa i desetljećima, nisu uspjeli riješiti u svakom pogledu veći i bogatiji gradovi od Vrlike, kao ni Županija koja godinama daje obećanja o županijskom centru za gospodarenje otpadom?

“Formulu” nam je otkrio Milan Šabić, dugogodišnji direktor vrličke komunalne tvrtke “Usluga”, koja je deponij izgradila i njime upravlja, odnedavno pod nazivom tvrtke “Eko Vrlika”.

- Do 1991. godine komunalni otpad, koji se prikupljao samo u naselju Vrlika, deponirao se uz cestu prema Maovicama. Zbog velikosrpske agresije Vrličani su četiri godine proveli u progonstvu, a kada su se poslije Oluje vratili i započeli s obnovom spaljenih i na drugi način devastiranih domova, na lokalitetu Poljanak građani su samoinicijativno počeli odlagati građevinski šut i drugi otpad. Taj divlji deponij gradska vlast Vrlike proglasila je službenim odlagalištem. Radilo se o najpogodnijoj pristupačnoj lokaciji na cijelom gradskom području kojoj je ozbiljna mana bila mala udaljenost od jezera Peruča – kaže Šabić.

Nema opasnosti za podzemne vode i Peruču
Vrličani su odlagalište na Poljanku odlučili urediti. Pa su ga 2005. godine kandidirali za sanaciju Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Počeli su izrada projektne dokumentacije i dogovaranja na relaciji Grad Vrlika – Fond. Najznačajniji dokument bio je studija utjecaja na okoliš koja je pokazala da, uz kvalitetnu sanaciju, nema nikakve prijetnje zagađivanju podzemnih voda i njihova procjeđivanja do jezera Peruča. Poslije široke javne rasprave studiju je prihvatilo Ministarstvo zaštite okoliša, čime je ostvaren glavni sadržaj za dobivanje građevinske dozvole.

- Vrijednost ulaganja u sanaciju bila je 2,8 milijuna kuna, od kojih je 80 posto osigurao Fond, a ostalo Grad Vrlika. Tu nije uračunata vrijednost našega rada. Projekt je obuhvatio sanaciju samog Poljanka, ali i divljeg odlagališta uz cestu za Maovice. To je već bio inertni materijal koji smo dovezli na Poljanak i iskoristili za izravnavajući sloj. Na tako izravnani teren postavili smo geomrežu, na nju bentonitni GCL tepih koji osigurava vodonepropusnost, iznad posebnu foliju, a onda smo sve prekrili geotekstilnim prekrivačem. Sljedeći je bio sloj šljunka debljine 50 centimetara, radi procjeđivanja. Deponij ima površinu 2500 metara četvornih i visinu 2,5 metara, a upojni bazen za procijeđenu vodu zapremine je 250 metara kubičnih. Ovim objektom riješene su potrebe Vrlike za tridesetak godina – veli Šabić.

Bez skrivenih namjera
Zbog demografske devastacije vrličkog kraja sve je manji broj “proizvođača” komunalnog otpada koji se doprema na Poljanak. Uz sami deponij pripremljen je prostor za buduće reciklažno dvorište. Pitamo direktora Šabića kako je mala Vrlika uspjela u nečemu što nisu u stanju drugi puno veći i ekonomski snažniji?

- Formula je bila jednostavna. Gradska vlast Vrlike dala je zadaću nama iz komunalne tvrtke, kojoj je osnivač i jedini vlasnik. Mi smo krenuli na posao u kojemu smo imali neograničenu podršku gradskog čelništva. U cijeloj ovoj našoj priči nije bilo skrivenih namjera niti podmetanja – zaključuje Šabić.

Izvor: Slobodna Dalmacija