Vrlika živi u  zagrljaju dva visoka kamena čuvara - planina Dinare (1831m n/m), najviši je planinski vrh u Hrvatskoj i Svilaje (1508 m n/m) jedne od najviših hrvatskih planina. Uz njih, taj kraj je obilježen rijekom Cetinom  koja izvire iz utrobe Dinare i vijuga od sjeverozapadnog dijela Cetinske krajine probijajući se na mjestima kroz strmo, nepristupačno korito koje ju pritišće s obje strane obale, sve do ušća kod grada Omiša gdje se ulijeva u Jadransko more.

Taj splet planina i rijeke te jezera Peruča daju ovom kraju poseban izgled. Teško ga je riječima opisati. Sve silnice prirodne i ljudske ljepote ovdje se susreću i čine magiju čija će vas toplina dugo grijati.

Vrlika je konstituirana kao samostalan grad 1993. godine izdvajanjem iz sastava općine Sinj. U Domovinskom ratu pretrpjela je teška stradanja i tek nakon oslobođenja u slavodobitnoj operaciji "Oluja" kreće u obnovu i razvoj. Glavni gospodarski potencijali koncentrirani su uz područje Peručkog jezera i gornjeg toka rijeke Cetine. U priobalnom području i nižim zonama obronka Svilaje i Dinare povoljni su uvjeti za poljoprivredu, voćarstvo i stočarstvo. Vode jezera i rijeke pružaju lokalnom stanovništvu brojne mogućnosti za razvoj ovog kraja prvenstveno u smislu razvoja turizma i brojnih vidova ponude:

NaseljeVrlika, najčešće rečeno-Varoš- smješteno je na g.š. 43-54´37´´N, g.d. 16?24´01´´E; n.v 420 m, u istoimenom Gradu Splitsko-dalmatinske županije. Vrlika je smještena u jugozapadnome dijelu Vrličkoga polja u sjevernoj Dalmaciji, u mikroregiji Vrličko-sinjske zagore Južnohrvatskoga primorja, 68 km sjeveroistčno od grada Splita; 959 st. (2001.),  površina 9,64 km2. Prosjječna gustoća naseljenosti 99 st./km2 s 247 domaćinstava. Osim mjesta Vrlike Grad čine i sela  : Garjak, Ježević, Koljane, Kosore, Maovice, Otišić, Podosoje i Vinalić. Grad kao upravna cjelina ima: površinu 243,83 km2, 2705 st. (2001.), prosječnu gustoću naseljenosti 11 st./km2; 873 domanćistava; žena 49,5%, muškaraca 50,5%; stanovništvo po dobi: u dubokoj starosti (mlado 19,9%, zrelo 48,3% staro 31,8%).  Prema popisu stanovništva 2001. godine u Vrlici je živjelo 92% Hrvata, 4 % Srba te 4 % ostalih nacionalnosti.

Naselje se nalazi 5 km istočno od naselja Vrlika. Prema popisu 2001. godine 87 stanovnika. Selo sačinjavaju zaseoci: Čubrice, Garjački Mlini, Matkovine, Modraš, Pometenik, Sutina i Šušnjar. Većina kuća nekad  je bila smještena na obroncima sa zapadne strane Cetine do izgradnje akumulacijskog jezera Peruča, a danas su na samoj obali jezera. Potapanjem polja stanovništvo se iselilo, a malobrojno preostalo stanovništvo izbjeglo je u vrijeme Domovinskog rata tako da je to naselje danas uglavnom pusto. Tradicijska arhitektura je dobro očuvana.
Prezimena: Romići, Uzuni, Matkovići, Žeravice, Burilo, Škrbići, Jorlani, Samardžići.

Selo je smješteno 9 km sjeveroistočno od Vrlike. Dijelovi naselja jesu nekoliko zaselaka na sjeveroistočnom rubu jezera Peruča: Božinovići, Žeravice, Dražići, Modrići, Kaselji, Vučemilovići, Ćorići,  Milani, Plazonići, Forići, Budiše, Duvnjaci i Marinci. Poznato je da su njegovi stanovnici od davnine hodočastili crkvi sv. Spasa na Cetini . Radi poteškoća i sprečavanja hodočašća između 1967. i 1969.Sagradili su svoju novu crkvu sv. Spasa koju su u Domovinskom ratu porušili četnici. Nakon Domovinskog rata izgrađena je na istom mjestu nova crkva.

Selo je udaljeno 14 km  od Vrlike na istočnoj obali Peruče. Dijelovi naselja su Bračev Dolac, Brdo Koljansko, Bukov Dolac, Dragović, Gornje Koljane, Klenovci, Ograde, Podgradina, Pometenik, Privija, Rastoka, Vukov Dolac i Vukovića Most. Mjesto je poztnato po arheološkim nalazima iz rimskog i starohrvatskog doba.

Selo je smješteno na sjevernom rubu Vrličkog polja udaljeno 3 km od Vrlike. Naselje je danas značajno po gradskoj zoni čiste industrije. Selo čine: Lelasi, Ercezi, Lakići, Lisičari, Klepići, Mišine, Radnići, Mučale, Arnauti, Jovići, Kosorčići, Bodrožinci, Medići, Utrženi i Ivančići.

Naselje čine zaseoci formirani na kontaktnoj zoni obradivog i neobradivog tla na sjeverozapadnom dijelu vrličkog kraja. Selo je nalazi na 640 m n/v. U nekim zaseocima očuvana je tradicijska arhitektura, dok su drugi porušeni i napušteni tijekom Domovinskog rata. Selo se zvalo Mahovice od 1869. do 1880., od 1890. do 1910. Mavice. Dijelovi naselja su zaseoci: Bijuk, Donje Maovice, Gornje Maovice, Pod Umcem, Radinje i Svilaja. U selu se nalazi crkva sv. Jure, sagrađena 1901. godine na ruševinama još starije crkve. Tijekom Domovinskog rata je devastirana, ali je nakon rata, povratkom stanovništva obnovljena.

Selo sačinjava niz raštrkanih zaselaka smještenih na istočnom rubu Donjeg i Gornjeg polja, dok se dio njih nalazi na zapadnom rubu Gornjeg polja - na obroncima Svilaje. U selu se nalazi crkva sv. Arhanđela Mihaila i kapela na groblju. U selu su arheološka nalazišta iz starijega i mlađeg kamenog doba, ostaci iz rimskog razdoblja i ostaci ranokršćanske crkve. Ovo je naselje s pravoslavnim stanovništvom. Selo čine zaseoci: Draga Otišićka,Gaj, Poljana, Dubrava, Ječmište, Krivošija, Ograde, Poljice Otišićko, Rudopolje Sinjsko, Svilaja, Ševina Njiva, Tavan i Vlake.

Podosoje čini niz zaselaka jugoistočno od Vrlike, na zapadnom rubu Vrličkog polja: Stražine, Šembrun, Zduš i Grabići. Obzirom na blizinu i utjecaj grada te smještaj uz cestu tradicijska arhitektura slabo je prisutna.

Vinalić čine brojni zaseoci koji su se smjestili na obroncima koji sa istoka uokviruju Vrličko polje i u kojima su se održale stare tradicijske kamene kuće. Novije kuće ne slijede tradiciju u gradnji. Naselje je na samoj rijeci Cetini 6 km udaljeno od Vrlike.