log in


Sadržaj izdvojen po datumu: Četvrtak, 20 Veljača 2014

LJEKARNA


Bana Berislavića 25
21 236 Vrlika
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Telefon: 021 827 010  
Telefaks: 021 827 010
Radno vrijeme:
ponedjeljak – petak.........08:00 – 15:00
subota..............................08:00 – 12:00

  • Objavljeno u Adresar

HRVATSKA POŠTA


Bana Berislavića 21
21 236 Vrlika
Telefon: 021 827 018
Telefaks: 021 827 209
Radno vrijeme:
ponedjeljak..............................08:00 – 17:00
utorak – petak..........................07:00 – 14:00

  • Objavljeno u Adresar

OSNOVNA ŠKOLA "MILAN BEGOVIĆ"


Trg dr. Franje Tuđmana 6
21 236 Vrlika
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Web stranica
Telefon: 021 827 144
Telefaks: 021 827 144
Ravnateljica: Marija Bavčević
Ravnateljica: 021 827 017
 

  • Objavljeno u Adresar

MATIČNI URED


Ured državne uprave splitsko-dalmatinske  županije

Ispostava Sinj
Matički ured Vrlika
Trg fra Filipa Grabovca 6
21 236 Vrlika
Telefon: 021 827-007
Telefaks: 021 827 222
Radno vrijeme:
ponedjeljak – petak.........07:00 – 15:00

  • Objavljeno u Adresar

GRADSKA KNJIŽNICA VRLIKA


Trg dr. Franje Tuđmana 1
21 236 Vrlika
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Telefon: 021 827 333
Telefaks: 021 827 333
Ravnateljica: Anica Boduljak
Radno vrijeme:
ponedjeljak – četvrtak.......07:30 – 13:30
petak..................................16:00 – 19:00 

 

  • Objavljeno u Adresar

CENTAR ZA REHABILITACIJU "FRA ANTE SEKELEZ"


Ulica 30. svibnja  16
21 236 Vrlika
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Web stranica
Telefon: 021 827 344
Telefaks: 021 827 344
Ravnateljica: Ivana Klarić Kukuz
Telefon: 021 827 048
Mobitel: 098 98 02 139
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

  • Objavljeno u Adresar

"USLUGA" d.o.o.


"USLUGA" d.o.o. za komunalne djelatnosti VRLIKA, utemeljeno 1964.

Trg dr Franje Tuđmana 1
21 236 Vrlika
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Telefon: 021 827 019
Telefaks: 021 827 240
Direktor: Milan Šabić

  • Objavljeno u Adresar

Galerija slika

  • Objavljeno u Galerija

Znamenitosti

Župska crkva Gospe od Ružarija
Staru crkvu Gospe od Ružarija opisao je godine 1709. u vizitacijama splitski nadbiskup Stjepan Cupilli, a na njenom je mjestu godine 1753. izgrađena nova koja je s vremenom propala. Današnja crkva Gospe od Ružarija izgrađena je na mjestu starije 1876. godine, a posvećena je tek 1898. Obnovljena je 1959. godine. Unutrašnjost crkve ima barokni glavni oltar. Vrijedne slike C. Medovića i B. Bulića, kao i Gospina slika s glavnog oltara (pol. 18. st., dar fra Filipa Grabovca) uništene su ili pokradene tijekom okupacije u Domovinskom ratu kada je crkva devastirana. Tijekom obnove interijer crkve obogaćen je vitrajima akademskog slikara Ante Kuduza. Pred crkvom je spomenik fra Filipu Grabovcu (rad Stipe Sikirice) koji je rođen u obližnjem Podosoju. Blagdan Gospe Ružarice, zaštitnice vrličkog kraja, slavi se redovito u prvu nedjelju listopada.


   
         

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrličke ulice
Okosnicu povijesne jezgre Vrlike tvori ulica položena u smjeru sjeveroistok - jugozapad koja prati slojnice uzvisine na čijem je vrhu tvrđava Prozor. Na nju se prema jugu okomito spaja ulica koja teče od centra naselja Trga fra Filipa Grabovca pred župnom crkvom do Česme. Uz istočni dio glavne gradske komunikacije koja se proteže od trga s Općinskim domom i župnom crkvom do pravoslavne crkve sv. Nikolaja, uz Ulicu Milana Begovića u kojoj je i njegova rodna kuća, izgrađene su kuće s obilježjima ruralne arhitekture – kamene jednokatnice ili dvokatnice sa sularima i dvorovima. Za zapadni dio glavne gradske komunikacije s drvoredom (Ulica Aloisa Mocka) karakteristične su gradske kuće, pretežito dvokatnice, građene tijekom 19. stoljeća. Pod balkonom jedne od kuća preko puta župne crkve Gospe Ružarice moguće je vidjeti zanimljiv antički reljef koji  vjerojatno prikazuje rimskog boga Dioniza-Bakha okruženog grožđem.


  
     

 

 

 

 

 

 

 

 

Zgrada općinskog doma
Zgrada Općinskog doma sagrađena je godine 1899. nasuprot župnoj crkvi, čime je oblikovan središnji vrlički trg. Zgrada se sastoji iz dva krila, tlocrtno u obliku slova L, a sastoji se iz prizemlja i kata. Ožbukana je i ukrašena profiliranim vijencem u štuko izvedbi koji dijeli prizemlje od kata, te profiliranim prozorskim klupčicama na konzolama i doprozornicima. Obnovom nakon Domovinskog rata 1995. godine privedena je prvotnoj namjeni.


Izvor Zduša
Izvor Zduša u Podosoju uređen je krajem 19. stoljeća. Kaptiran je kao pravokutni bazen obzidan zidovima iz klesanaca koji presvođenim kanalima sa zapadne i sjeverne strane prima vodu, a s istočne strane otiče Zduški potok. Nedaleko izvora otkriveno je srednjovjekovno groblje s nalazima od 7. do 12. stoljeća. 



Šenbrun
Car Franjo Josip posjetio je Vrliku 1875. godine. Sa svojom svitom odsjeo je u Podosoju, u kućama Vukovića. Ugodan ambijent sklopa, a posebno uređen ružičnjak i prostor s kamenim stolom pod grabom toliko mu se svidio da ga je prozvao vrličkim Schönbrunom. Od tada se zaselak u Podosoju naziva Šenbrunom i taj je službeni naziv zabilježen u svim topografskim kartama. Od izvornog ograđenog sklopa Vukovića kuća koje su uokvirivale dvorište s bunarom danas su sačuvane tri, dok je četvrta srušena i na njenom mjestu izgrađena nova.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Na obližnjem lokalitetu Stražine (prema Peručkom jezeru) nekada se nalazilo značajno rimsko naselje gdje je postojalo i veliko Jupiterovo svetište koje je zamijenilo neko ranije ilirsko, tj. delmatsko božanstvo. U susjednom selu Garjak (Šušnjari) pronađen je rimski natpis koji je označavao granicu između teritorija lokalnih ilirskih zajednica Barizaniata i Lizaviata.

Bakovića greblje na Vinaliću
Na području zvanom Bakovića greblje ostaci su srednjovjekovnog groblja iz 14. i 15. stoljeća na kojem se nalazi 15-ak neukrašenih nadgrobnih ploča-stećaka. Dio nadgrobnih ploča oštećen je i napukao, a dio pomaknut s mjesta na kojem se prvobitno nalazio.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Balečki most
Gradnju mosta nad koritom rijeke Cetine nedaleko sela Vinalića poduzela je austrijska uprava 1907. godine. Gradili su ga domaći majstori dotjeranim kamenom tamno-sive boje. Ima tri otvora polukružnog oblika jednakih veličina koji leže na kamenim pilonima pravokutnog presjeka. Betonska stopa njihovih temelja novijeg je datuma. Čeoni zid mosta završava vijencem pravokutnog presjeka koji se pruža čitavom dužinom mosta. Ograda mosta je kamena s kosim većim poklopnim pločama. Duž ograde, neposredno iznad vijenca, nalaze se otvori za odvod kišnice. Veze između konstrukcije mosta i puta učvršćene su krilnim zidovima stožastog oblika od grubo obrađenog kamena s uzvodne i nizvodne strane. Razina mosta je horizontalna. Oblikom i načinom gradnje srodan je ostalim mostovima iz druge polovice 19. i s početka 20. stoljeća u Dalmaciji.
Cijelo područje oko mosta, uključujući i korito rijeke, veliko je arheološko nalazište, a ističe se velika prapovijesna utvrda, tzv. Balečka gradina, iznad desne obale Cetine s južne strane mosta. Oko mosta je pronađeno više antičkih, tj. rimskih natpisa, dok je u koritu Cetine pronađen brončani prapovijesni mač. Na prostoru obližnjeg zaseoka Jare nalazi se na ostatke rimske ville rustice. Prilaz rijeci sa zapada štiti tzv. Kosorska glavica na kojoj se također nalazi velika prapovijesna gradina. Balečki most upisan je u Registar kulturnih dobara RH.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

Lelasova mlinica
Na Cetini i njenim pritocima mlinice su bile važan segment tradicijske kulture i privređivanja.
Pripadale su najrasprostranjenijem tipu dalmatinskih mlinova s vodoravnim mlinskim kolom (kašikare) kod kojih mlaz vode iz žlijeba – jaže pada na kašike mlinskog kola te se njegovo horizontalno kružno kretanje preko vertikalne osovine direktno prenosi na gornji mlinski kamen. 



Lelasova mlinica je primjer mlinice kašikare s dvanaest mlinova i dvije pomoćne zgrade. Zgrade su u ruševnom stanju, bez krovne konstrukcije, ali s djelomično sačuvanim kamenim zidovima.
Na desnoj obali Cetine, uz koju je pristupni put mlinici, izgrađena je manja brana koja usmjerava vodu na mlin, a zgrade mlina su branom zaštićene od velikih riječnih bujica. Za slučaj niskog vodostaja u brani se voda akumulirala i služila za pokretanje mlinova. Za branu je u Dalmaciji rasprostranjen naziv jaža – jaz. Širina jaže prilagođena je širini i broju mlinica, na njoj su četvrtasti otvori kroz koje se pušta voda u drvene žlibe ili korita i tako usmjerava prema mlinskom kolu. Korita su pri dnu suženog presjeka, tako da snaga vode precizno pada na kašike donjeg postrojenja koje pokreće rad mlinskog kola.        
Glavna zgrada mlinice s dvanaest mlinova izgrađena je ispod jaže i na visinskoj koti koja prihvaća vodu iz korita u podrumskom dijelu mlinice gdje su kašike za svaki mlin. Danas je sačuvana samo jedna kašika i nekoliko mlinskih kola. Nije sačuvan nijedan kompletan mehanizam mlina, ali se predviđa njegova obnova.
Glavna zgrada mlinice ima podrum u kojem su smješteni donji dijelovi mehanizma za pokretanje mlinskog kola i kroz koji kontrolirano protječe voda i izlazi ispod južnog pročelja mlinice. Prostor prizemlja, glavni prostor gdje se prima žito i izdaje brašno, imao je dvanaest drvenih koševa iznad mlinova te prostor ognjišta i krevet za mlinara. Zgrada je imala dvostrešni krov, drvenu krovnu konstrukciju s pokrovom od utorenog „francuskog“ crijepa.
Kao rijetko očuvan spomenik tradicijskog graditeljstva Lelasova mlinica upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Crkva sv. Josipa u Ježeviću
Nova crkva sv. Josipa u Ježeviću izgrađena je 2004. godine na mjestu starije iz 1969. godine koja je bila porušena u Domovinskom ratu. 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Crkvina u Koljanima
Na lokalitetu Crkvina u Koljanima Gornjim početkom 20. stoljeća otkriveni su ostaci veće starohrvatske crkve, druge po značaju u gornjoj Cetini. Uska trobrodna crkva koja je vjerojatno imala i zvonik u osi glavnog pročelja izgrađena je krajem 9. ili početkom 10. stoljeća. Od sačuvanih ostataka strukture ove crkve pohranjenih u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu posebno je značajna oltarna pregrada, jedna od najbolje i najcjelovitije sačuvanih ranosrednjovjekovnih oltarnih pregrada s plutejima ukrašenim mrežom troprutih pletera i reljefima ptica, rozeta i Solomonova čvora. Uokolo crkve u 10. i 11. st. nastalo je groblje koje je trajalo sve do 15. ili početka 16. st. i koje se još uvijek istražuje. Crkva i groblje ukazuju na postojanje većeg naselja u blizini. Ostaci crkve gotovo su u potpunosti uništeni tijekom 20. stoljeća. Lokalitet je neposredno uz rub akumulacijskog jezera Peruča te je za visokog vodostaja potopljen.
Crkvina je dio Arheološke zone Koljane, kompleksnog arheološkog nalazišta s kontinuitetom naseljenosti od prapovijesti, antike i srednjega vijeka do danas. Ona je jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta na području Cetinske krajine i šireg srednjodalmatinskog zaleđa te je upisana u Registar kulturnih dobara RH.
Posebno se ističe Bodrožića gradina  i naselje  s njene istočne strane s prapovijesnim i antičkim ostacima te vjerojatno najveća skupina prapovijesnih tumula (grobnica) tzv. gomila u Dalmaciji na obližnjoj zaravni Pod.


  

 

 

 

 

 

 

 

 

Manastir Dragović
Pretpostavlja se da je manastir Dragović nastao već u 15. stoljeću. Početkom 17. stoljeća monasi ga napuštaju i bježe u Ugarsku, no već 1694. godine vraćaju se i obnavljaju ga. Novu manastirsku crkvu počeli su graditi u 18. stoljeću, a dovršena je 1866. godine. Manastir je potopljen prilikom izrade akumulacijskog jezera Peruča, a za vrijeme niskog vodostaja mogu se vidjeti ostaci njegove građevne strukture. Šezdesetih godina 20. stoljeća na povišenom mjestu jugoistočno od nekadašnje lokacije starog, potopljenog, manastira izgrađen je novi s crkvom iz 1958. godine. 



Stećci
O srednjovjekovnoj naseljenosti cetinskog prostora svjedoče nalazi stećaka. Stećci su srednjovjekovni nadgrobni spomenici koji nastaju krajem 13. stoljeća i javljaju se do kraja 15. odnosno početka 16. stoljeća. Pet neukrašenih i neoštećenih stećaka položeno je uz cestu između Dragovića i sela Laktac. Vjerojatno su doneseni s neke obližnje lokacije. 

 


 

Varoždin
Izvor u vrtovima podvaroša (Varoždin) uređen je 1898. godine. Do njega se silazi kamenim stubama, a s tri strane ograđen je kamenim zidom iz klesanaca, dok voda teče iz dvije česme. Neposredno uz izvor pralo se rublje na dijelu potoka sa skošenim kamenim obalama. 

 



 
Parohijska crkva sv. Nikolaja
Jednobrodna parohijska crkva sv. Nikolaja, iako se spominje 1701. godine, svoj današnji izgled zadobila je 1801. godine kada joj je na ulaznom pročelju dograđen zvonik, a produžena je polukružnom apsidom. Četverokatni zvonik raščlanjen je horizontalnim jednostavno profiliranim kamenim vijencima. Na prvom katu ima rozetu, pa prema vrhu pravokutnu biforu i polukružni prozor. Završava lukovicom na kvadratičnom tlocrtu.

 


 
Utvrda Prozor
Tvrđava Prozor iznad današnje Vrlike sagrađena je na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće na teritoriju cetinskog kneza Ivaniša Nelipića. Prozor se prvi put spominje 1406. godine kada Vrlikom i  okolicom upravlja bosanski plemić i splitski knez Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. - 1416.). Po svojoj sačuvanosti spada među najznačajnije srednjovjekovne utvrde u unutrašnjosti Dalmacije. Nepravilnog je pravokutnog tlocrta sa središnjim utvrđenim stambenim dijelom – donžonom – u koji se ulazilo preko zidane rampe i pokretnog drvenog mosta na istočnom pročelju. Na zapadnoj strani je stambeni dio, "providurov stan". S istočne strane utvrda je branjena manjom kulom kružnog tlocrta. Ulaz u tvrđavu je bio sa zapadne strane, zaklonjen posebnim zaobljenim zidom. Južnu, nepristupačnu stranu kompleksa štiti niski bedem izgrađen na litici.
Tvrđava je stradala 1715. godine tijekom Malog rata i poznatog turskog napada na Cetinsku krajinu. Turci su tada vojnicima plaćenicima koji su se u Vrlici predali poštedjeli živote, dok prema stanovnicima zaklonjenima u tvrđavi nisu iskazali takvu milost.
Obnova tvrđave započela je sada već davne 1988. godine i naprasno je prekinuta Domovinskim ratom i okupacijom 1991. godine. Obnova se nastavlja 2006. godine s ciljem očuvanja i stavljanja u funkciju ovog jedinstvenog srednjovjekovnog dvorca. Utvrda Prozor upisana je u Registar kulturnih dobara RH.
 



Česma (Vrilo)
Posebno bogatstvo vrličkog kraja čine vode, kako tekućice - rijeka Cetina sa svojim pritocima - tako i umjetno jezero Peruča. Brojni izvori pitke vode koriste se od davnina, te su nerazdvojivo vezani za život na ovim prostorima i utkani u duhovnu kulturu ovog kraja.
Česma (ili Vrilo) je izvor potoka u šumi u jugozapadnom dijelu Vrlike. U katastarskom zapisu spominje se 1840. godine. Godine 1875., uoči pohoda cara Franje Josipa vrličkom kraju, izvor je uređen. Oko izvora je izgrađen kameni zid koji uokviruje plato kružnog tlocrtnog oblika. U zidu je kao spolija uzidan nečitak raniji natpis. Do izvora se silazi s tri strane kamenim stubama, a voda teče iz šest kamenih izljeva na kamenom zidu. Nizvodno od Vrila je uređeno kameno korito za pranje rublja. Uz Česmu je 1939. godine izgrađena manja centrala s električnom pumpom te je Vrlika već tada bila opskrbljena strujom i vodom. Česma je kao mjesto okupljanja i druženja imala značajnu ulogu u životu Vrličana te je inspirirala Milana Begovića po čijem je libretu Jakov Gotovac skladao operu „Ero s onoga svijeta“. Na Česmi je spomenik Milanu Begoviću. Ona je pozornica na kojoj se svakog ljeta izvodi Gotovčeva opera. Česma (Vrilo) i njena okolica upisani su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.


  
            

 

 

 

 

 

 

 

Stojića mlinica – mlinica kod Vrličke česme
Mlinica kod Vrličke česme nastala je najvjerojatnije i prije uređenja Vrličke česme krajem 19. stoljeća. Jako vrelo vode koje je pokretalo mlinski mehanizam korišteno je istočno i nizvodno od uređenog prostora najpoznatije česme u Vrlici.
Mlinica je bila u funkciji do polovine 20. stoljeća, pripada obitelji Stojić, pa je poznata u Vrlici i kao Stojića mlinica. To je manja mlinica tlocrtnih gabarita 7 x 4 metra i sa samo jednim mlinom. Sama zgrada mlinice danas je u ruševnom stanju, krovna konstrukcija  u potpunosti je uništena, a kameni zidovi, obrasli raslinjem i razoreni korijenima stabala, u potpunosti su destabilizirani.
Rekonstrukcijom odvodnog kanala vode uz cestu 70-ih godina 20. stoljeća, te izgradnjom kamenih podzida tog kanala, u potpunosti je povišen teren ceste i prostora oko mlinice. Zgrada mlinice ostala je više od jednog metra zasuta zemljanim nasipom, tako da je ulaz u zgradu mlinice djelomično zatrpan, a u potpunosti je zatrpan kanal kojim je voda prolazila kroz mlinicu i pokretala mlinski mehanizam.
Mehanizam mlina djelomično je sačuvan, a kašika je bila izrađena od drva. Nisu pronađeni dijelovi koša mlina niti ognjišta koje je bilo u mlinu.
Južno od Vrila, neposredno uz Stojića mlinicu, godine 1926. kaptiran je još jedan izvor – Mala česma.
 



Starohrvatska Vrh Rika
Srednjovjekovna vrhrička župa na prostoru gornjeg i dijela srednjeg toka Cetine, sve do Hrvatačkog polja, spominje se u dokumentima 1185. godine. Do prijelaza s 15. na 16. stoljeće sjedište starohrvatske vrhričke župe bilo je u Vrh Rici, naselju uz izvor Cetine. U 14. i 15. stoljeću u Vrh Rici bilo je sjedište arhiđakonata. Vrh Rika nije bilo utvrđeno naselje te je stradala već u prvim turskim naletima sredinom 15. stoljeća. Malobrojni ostaci naselja sačuvani su vjerojatno na položaju Pivnice u blizini crkve Sv. Spasa. Sjeverno od lokaliteta crkve Sv. Spasa na obroncima Dinare kod sela Podglavaš nalazi se velika srednjovjekovna utvrda Glavaš ili Dinarić koja je čuvala planinsku komunikaciju prema Bosni.

Kadionica iz Vrh Rike
U 19. stoljeću na ovom je području pronađena malena srebrna kadionica iz 8. stoljeća franačkog porijekla (čuva se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu). Kadionica svjedoči o intenzivnim vezama rane hrvatske kneževine i franačkog kraljevstva u 8. i 9. stoljeću.

Pločasti most
Kameni most na Cetini složen je od srednjovjekovnih kamenih megalita - stećaka koji su izvorno  korišteni kao nadgrobni spomenici. Jedinstven je primjer premošćivanja rijeke, a nalazi se u blizini mnogih arheoloških lokaliteta od kojih je najznačajniji lokalitet ranoromanička crkva Sv. Spasa s grobljem. Kameni nadgrobni spomenici vjerojatno su doneseni s groblja iz 15. stoljeća pokraj zaseoka Vranješi. Sličan most, tzv. Vukovića most, nalazi se na rukavcu Cetine kod zaseoka Vukovići, nizvodno od Vukovića izvora rijeke Cetine.

 


 
Crkva Sv. Spasa
Crkva Sv. Spasa jedna je od najznačajnijih predromaničkih hrvatskih građevina, a zauzima istaknuto mjesto u sveukupnoj europskoj predromanici. Nalazi se u blizini izvora Cetine, usred prostranog groblja i jedina je crkva iz tog vremena u prostoru Dalmatinske zagore koja je gotovo u potpunosti sačuvana u izvornom obliku, sa zvonikom iznad ulaza u crkvu. Dali su je sagraditi župan Gostiha sa sinovima i majkom Nemirom u zadnjoj četvrtini  9. stoljeća, u vrijeme hrvatskog kneza Branimira. Izvorno je bila jednobrodna građevina s trikonhalnim svetištem na istočnoj te predbrodom (zapadnim zdanjem ili westwerkom) i zvonikom na zapadnoj strani. Tijekom 13. i 14. stoljeća središnja polukružna apsida je srušena i pregrađena u četvrtastu.  Zidovi crkve s unutrašnje su strane ojačani pravokutnim lezenama, a s vanjske strane kontraforima. Zvonik crkve najstariji je očuvani zvonik u srednjovjekovnom graditeljstvu Hrvatske. 
Na prostoru oko crkve otkriveno je veliko groblje s više od 1100 grobova, a  nekoliko je grobova nađeno i u samoj crkvi. Među brojnim i raznovrsnim grobnim nalazima (nakit, oruđe, oružje, novac, tkanina) ističu se luksuzno izrađene naušnice i dijelovi pozlaćenog srebrnog pojasa urešeni cizeliranim ljudskim i životinjskim figurama, sa stilskim osobinama gotike (čuva se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu). Crkva Sv. Spasa upisana je u Registar kulturnih dobara RH.

 

 

Vukovića mlinica
Mlinica u zaseoku Vukovići izgrađena je na jednom od izvora rijeke Cetine sa šest mlinskih postrojenja i horizontalnim mlinskim kolom tipa kašikar. Uz zgradu mlinice s mlinskim postrojenjima je i prostor za pomeljare gdje se čekao red za meljavu žita. Kamena zgrada mlinice izgrađena je uz sam izvor rijeke, na dva metra nižoj koti tako da se izvor – vrilo koristi kao akumulacija vode s koje se kroz drvene „žlibe“ voda usmjerava na kašike, pomoću kojih se pokreće mlinsko postrojenje.
Jedinstveni prirodni fenomen jakog izvora rijeke i mlinice s branom predstavlja vrlo vrijedan hidroetnografski spomenik i prirode i tradicijskog graditeljstva. Cjelina mlinice i vrela upisani su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
  

 

Marasova mlinica
Marasova mlinica na Zdušu bila je primjer mlina kašikara s horizontalnim mlinskim kolom i tri mlinska postrojenja. U istom prostoru je otvoreno ognjište i prostor za pomeljare. Voda iz potoka Zduš navodi se na kašike kroz drvene jaže i na taj način se pokreće mlinsko postrojenje. Mlinica nije u funkciji.
 

    

Crkva sv. Petra i Pavla, Vrlika
Crkva sv. Petra i Pavla na vrličkom groblju je prva crkva podignuta u Vrlici poslije oslobođenja od Turaka, a prvi put se spominje 1701. godine. Više je puta obnavljana - značajno 1953. godine te nakon Domovinskog rata. Neposredno uz crkvu je staro groblje sa starinskim manjim nadgrobnim spomenicima u obliku križa, te novijim s bogatim floralnim dekoracijama, često i s obojenim prikazom sv. Jurja koji ubija zmaja. Te bogato ukrašene nadgrobne spomenike izrađivali su lokalni majstori.  Crkva sv. Petra i Pavla s grobljem upisana je u Registar kulturnih dobara RH.


      
  

 

 

 

 

 

 

 

 

Crkva sv. Jure, Maovice
Crkva sv. Jure u Gornjim Maovicama podignuta je 1901. godine, u više navrata je popravljana, a nakon Domovinskog rata je obnovljena i uz nju je dograđen novi zvonik. U prostoru groblja uz crkvu vidljivi su ostaci starije crkve kojoj je djelomično sačuvano zapadno, ulazno pročelje. Ranija crkva sv. Jure izgrađena je nakon naseljavanja ovog prostora tijekom 17. stoljeća. Stariji nadgrobni spomenici na groblju uz crkvu izrađeni su na vrlo karakterističan način za prostor vrličkog kraja i šire, jer su ih izrađivali lokalni majstori. Kameni križevi ukrašeni su floralnim motivima i motivom sv. Jurja koji ubija zmaja. Kraj jedne od grobnica nađen je poklopac rimskog sarkofaga.


  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dinara

Dinara je prirodna granica između Dalmatinske zagore i Bosne koja odvaja dva svijeta: mediteranski i kontinentalni. Ovaj planinski masiv dugačak 2o km, a širok 10 km, u povijesti hrvatskog naroda imao je vrlo važnu, često i sudbonosnu ulogu.

Imenom Dinara obuhvaćena su tri pojma: Dinarsko gorje, Dinara planina i Dinara vrh (1831 m), dok se čitav planinski lanac sastoji od Ilice, Dinare, Troglava i Kamešnice.

Dinara skriva i dva izvora najvećih dalmatinskih rijeka Cetine i Krke. I dok se na strani izvora Krke voda obrušava u golemi slap Topoljski buk, najveći u Hrvatskoj, na drugoj strani blizu izvora Cetine je ulaz u Gospodsku spilju, dubine čak 2980 m. U fizionomiji Dinare impresivna je stijena na jugozapadnoj strani koja se uzdiže pod najvišim vrhom Ošljak (1589 m) i ravnomjerno spušta sve do Vrličkog polja i sela Kijeva.

Ova planina nudi fantastične mogućnosti rekreacije do danas nedovoljno prepoznate i iskorištene u turističke svrhe. Tko god se jednom popne na Dinaru zauvijek u sjećanju nosi prelijepe prirodne fenomene, te raznolikost biljnog i životinjskog svijeta.


Svilaja

Poput velikog zemljanog nabora Svilaja se proteže od Sinjskog do Petrova polja kod Drniša, čineći s planinom Kozjak jednu cjelinu koju razdvaja prijevoj Lemes (860 m) preko kojeg vodi cesta Vrlika - Drniš.

Svilaja je bogata riznica raznih morfoloških, speleoloških, klimatskih i prirodoslovnih pojava koje izletnici otkrivaju na svakom koraku.

Za razliku od Dinare, Svilaja je zelena planina koja u velikom broju privlači izletnike i planinare koji uživaju u prekrasnim pejsažima i malim seoskim naseljima, nekadašnjim pastirskim stanovima koji se protežu sve do 800 m nadmorske visine.


Cetina - sto kilometara ljepote

Cetina, najveća srednjodalmatinska rijeka dragulj je u srcu svakog vrličanina. Ona je rijeka života koja natapa plodna polja koja daju kruh, rijeka koja blaži čitav kraj i koja od pamtivijeka putuje svojim koritom uz šarene pašnjake, meket ovaca, rzanje konja i pjev ptica. Od trenutka kad je izašla iz svog zemnog izvora Cetina nudi svima bajkovitost zdravog življenja, ljepotu okoliša, mirisna polja. Uz njene obale stvarala se povijest. Što sve ne pamte njezini mostovi kojima su je ljudi pokušali ukrotiti od kojih su neki iz razdoblja megalita. Tko osjeti njezinu dušu taj joj ostaje zauvijek odan.

Cetina izvire iz nekoliko jakih krških vrela u podnožju Dinare u sjevernom dijelu Cetinskog polja kod Vrlike. Od izvorišta do Zadvarja teče prema jugoistoku, zatim u smjeru istok - zapad; pred ušćem skreće prema jugu, probija vapnenačko bilo omiške Dinare i utječe kod Omiša u Jadransko more.

Njezini potencijali su još uvijek nedovoljno iskorišteni.

Zbog slikovitosti i pejsažne vrijednosti, od 1963. zaštićeni je krajolik.

Ona je raj za ribiče. U gornjem toku živi reliktna mekousna pastrva i pijas, a uz ušće cipal i jegulja. Osobito su značajni endemi: ilirski klen, cetinska ukljeva, podbila te povremeno oštrulja.


Peručko jezero - Vrličko more

Akumulacijsko jezero na rijeci Cetini, obuhvaća 13 km, sadrži 541 milijun m3 vode, dugo je 20 km a duboko 64 m. Jezero je nastalo izgradnjom 56 m visoke brane u blizini sela Donji Bitelić, za potrebe HE Peruča. Tom prigodom potopljena su neka naselja i manastir Draganić sagrađen 1395. godine za vrijeme vladavine bosansko-hrvatskog kralja Tvrtka. U rujnu 2003. godine zbog velike suše koja je spustila razinu vode iz jezera je "izronio" manastir potopljen 1959.godine.

Za vrijeme Domovinskog rata jezero i okolno područje od 1991.godine bili su okupirani a sama brana minirana. Oslobođenjem ovog kraja 1995. godine, nakon opsežnih radova brana je obnovljena i u funkciji je od 1996. godine.

Peručko jezero nadomak Vrlike još uvijek je nedovoljno prepoznato kao destinacija koja može uz dodatna ulaganja preobraziti vrlički kraj. Ono nudi ugodu kupanja, veslanja, ribarenja. To je raj za sportove na vodi ali još nedovoljno iskorišteno.

 

Pretplati se na ovaj RSS feed