log in

Web urednik

Web urednik

Povijesna razdoblja

 

Prapovijest

Najstariji tragovi života ljudi na ovom području potječu iz starog kamenog doba (oko 30 000 pr. Krista). Nedaleko izvora Cetine, u Gospodskoj pećini sjeverno od zaseoka Milaši pronađeni su ulomci keramičke zdjele i koštano šilo. Izvor vode i zaštićeno stanište (pećina)  oduvijek su privlačili ljude u najstarijem razdoblju povijesti.

Stočari, nositelji bakrene i brončane kulture, stvorili su prapovijesnu kulturnu skupinu nazvanu Cetinska kultura (između 1900. i 1600. godine prije Krista). Na vrličkom području pronađeni su brojni tragovi ove kulture oko gradinskih naselja i gomila (tumula) s grobovima. Balečka gradina (Vinalić), Vlaka (Otišić), jedna pećina nedaleko Otišića u kojima su pronađeni vrijedni nalazi: brončani prapovijesni mač, prapovijesni nakit i dr.

Prema nalazima iz brončanog doba može se reći da je cijeli prostor vrličkog kraja bio veoma napučen u bakrenom dobu.


Ilirsko i rimsko razdoblje

U kasnom brončanom dobu ovaj kraj naseljava ilirsko pleme Delmati koji su bili stočari ali i vrsni ratnici koji su dugo odolijevali napadima rimskih osvajača.

Ipak nadmoćniji Rimljani u 9. godini poslije Krista pokorili su ih i osnovali Provinciju Dalmaciju. Pokoravanje i romaniziranje Delmata odvijalo se sporo jer se stočarsko stanovništvo više drži tradicije nego zemljoradničko koje je živjelo u nizinama. Ipak o jakoj rimskoj prisutnosti i organizaciji svjedoče nam brojna arheološka nalazišta u kojima su pronađeni vrijedni i brojni antički predmeti ( Koljani, Kukru, Matkovina,Vinalić, Stražina, )

Slabljenjem rimskog carstva, vrlički kraj se našao pod udarom barbarskih plemena koja su ih pljačkala, osvajala i u novim naseljima uvodili novi ustroj vlasti. Skromni ostaci iz tog doba govore o prisutnosti germanskih Gota ( 5. stoljeće poslije Krista). Od 7. stoljeća se u grobovima pojavljuju avarski, slavenski i hrvatski nalazi.

Dolazak Hrvata

Legenda govori da je u vrlički kraj stigao Klukas. Jedan od petero braće - koja su dovela Hrvate u taj ugodni kutak naše domovine. Blizu izvora rijeke Cetine Hrvati su utemeljili naselje koje su prozvali Vrh Rika ( Verchrecha, Vercherica, Verhlichky, Verlechensis, Werkrika, Verchioc). Vrh Rika se na latinskom spominje prvi puta 1185.godine u spisima splitske sinode ( hrvatskom biskupu u Kninu pripadale su župe: Knin, Polje, Vrh Rika i Pset, a u hrvatskom jeziku 1451.godine.

 Iz tog razdoblje ( 9. -10.st) je i crkva sv.Spasa, koja i danas svojim ostacima svjedoči o monumentalnosti gradnje. Smještena je u blizini izvora Cetine, usred prostranog groblja, sa zvonikom na pročelju i danas privlači putnike, namjernike. Donator crkve bio je župan Gostiha vjerojatno iz vremena hrvatskog kneza Branimira (879.-892.). Crkva je jedna od najznačajnijih predromaničkih hrvatskih građevina. Oko crkve nalazi se dosad najveća istražena i proučena nekropola s oko 1026 grobova, u kojima su pronađeni veoma vrijedni arheološki nalazi.

 Kraj oko Vrh Rike dugo je bio relativno miran jer je geopolitički položaj to omogućavao. Planinski masivi (Dinara i Svilaja) i tvrđave (Prozor, Glavaš i Travnik ) bili su prirodna zaštita. Početkom 15. stoljeća bosanski velikaš Hrvoje Vukčić Hrvatinić dogradio je tvrđavu Prozor ponad današnje Vrlike kao utvrđeni ljetnikovac, na pogodnom položaju da bi štitila vrlički kraj od napada četa kralja Žigmunda Luksemburškog. Ispod tvrđave je niknulo naselje Vrlika koje je nastalo preseljavanjem stanovništva iz starog centra Vrh Rike. Utvrda Prozor je zatim pripala Ivanišu Nelipcu, a nakon njega Ivanu Frankopanu. Frankopani nisu dugo uživali u tom posjedu jer je hrvatsko-ugarski kralj Žigmund darovao Vrliku njihovu sugrađaninu Mihači Nikolinu Vitturiju.


Tursko razdoblje

U blizinu Vrh Rike doselili su se iz Livna preko Cetine, pleme Čubranića, kojima su pripadali i Berislavići. Pretpostavlja se da su u Vrliku Berislavići doveli franjevce. Od 1425. godine turske su čete počele provaljivati u ove krajeve. Narod je bio prisiljen bježati ili sklanjati se na sjever. Povjesničar  Gunjača tvrdi da je oko 1492. godine Vrh Rika sa crkvom Sv. Spasa stradala od turskog napada, pa je dio plemena Čubranić i Berislavić preselio u Turopolje.

 Turska je vojska ovaj kraj u potpunosti osvojila 1522. godine. Pod osmanlijskom vlašću Vrlika je bila središte nahije i pripadala je kliškom sandžaku. Ispod vrličke tvrđave prostirala se varoš s džamijom. Bilo je to teško razdoblje za vrlički kraj, bremenito migracijama i procesom islamizacije. Fratri su obilazili katoličke obitelji i ulijevali nadu u oslobođenje od polumjeseca.

 Vrlički kraj oslobađao se od Turaka u nekoliko navrata. U danima opsade Knina, krajem kolovoza 1688. godine, osvojena je Vrlika. Kako se muslimansko stanovništvo počelo iseljavati u te nenapučene krajeve počinju stizati novi stanovnici iz Bosne i Hercegovine kojima je nova mletačka vlast (1688.) dijelila zemlju uz obvezu sudjelovanja u obrambenom ratu. Fra Jure Bogić iz Cetine osnovao je katoličku župu Navještenja Blažene Djevice Marije (25.ožujka), a kasnije Gospe od Ružarija.

 U vremenu svih tih previranja i migracija u vrličku okolicu naselili su se i grkoistočnjaci. Godine 1692. u okolici Vrlike bilo je 300 kuća pravoslavaca.

Karlovački mir donio je nove neprilike ovom kraju, jer je nametnuo neprirodne granice. Godine 1714. izbio je rat i Vrlika je ponovno pala u ruke Turaka. Svršetkom rata (1718.) granica je pomaknuta na Dinaru. Vrlika se počela razvijati tek nakon oslobođenja od Osmanlija.


Francuska vladavina

Za vrijeme francuske vladavine (1805.-1814.) Vrlika je postala općina u šibenskom kotaru. U njoj je 1813. zajedno s okolicom živjelo 5.218 stanovnika. Najvažniji pothvat francuske vlasti bila je izgradnja ceste: Knin-Vrlika-Sinj, Zadvarje - Vrgorac - ušće Neretve. Godine 1840. Vrlika je općina u splitskom okružju. Do prvog svjetskog rata Vrlika dobiva urbanističko obilježje, crkvene i državne urede i društva te tanak sloj poslovnog i intelektualnog građanstva. Putnici i namjernici uživaju u svježem zraku, zdravoj i ukusnoj hrani i hladnoj vodi na Česmi.


Austrijska vladavina

I car Franjo Josip (1875.) posjetio je Vrliku i svoje dojmove zapisao je u svom dnevnike.

Uz carev posjet Vrlici vezuje se skup kuća Schönbrun u Podosoju gdje je car sa svojom svitom odsjeo. Kuće su pripadale obitelji Vukovića, i taj ugodan ambijent se caru dopao pa ga je nazvao vrličkim Schönbrunom .

 Godine 1867. otvorena je muška osnovna škola u Vrlici, a 1889. podignut je Općinski dom.

Godine 1876. počela je gradnja nove župne crkve koja je posvećena 1898. godine. U Vrlici se tada susreću tri crkvene zajednice: katolička sa župnim uredom i bratovštinom,  pravoslavna crkvena općina i unijatska  crkvena župa(crkva Presvete Trojice).

Godine 1854. na zgradi vrličke općine zavijorila se hrvatska trobojnica s likom Gospe od Ružarija- sveti simbol stanovnika Vrlike i njene okolice.

 Prema Pokrajinskom ustavu (4. ožujka 1849.) Vrlika je pripala Kninu. Bachovim apsolutizmom zavladalo je političko mrtvilo. Vraćanjem ustava(1860.) Vrličani pristaju uz Narodnu stranku i teže ujedinjenju južne i sjeverne Hrvatske te uvođenjem hrvatskog jezika u javni život. Vrlička općina je 1864. postala narodnjačka ali su Srbi sve do 1918. a i kasnije držali načelnički položaj. Oni su svojom politikom uz podršku državne vlasti taj kraj počeli proglašavati srpskim.


Pravaštvo

Devedesetih godina 19.stoljeća Vrlikom i okolicom  širi se pravaški nauk dr. Ante Starčevića.

Otvoreni sukob nastao je 1894. godine otvaranjem Hrvatske čitaonice u Vrlici. Sukobi od tada stalno postoje uz veći ili manji intenzitet, iako je na više važnih skupova isticana nužnost sloge.


Kraljevina SHS i Kraljevina Jugoslavija

Nakon propasti Austrougarske monarhije (1918.) nastaje višenacionalna Kraljevina  Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1931. Kraljevina Jugoslavija.

Četverogodišnji rat donio je brojne tragične posljedice za stanovništvo vrličkog kraja.

Ubrzo nakon osnivanja države, Srbi okupljeni oko Srpske radikalne stranke dobivaju većinu na izborima. Od 1923. u vrličkom kraju sve veću potporu dobiva Hrvatska republikanska seljačka stranka braće Radića (1925. Hrvatska seljačka stranka - HSS). Nakon atentata u beogradskoj skupštini kad je od zadobivenih rana preminuo vođa HSS-a Stjepan Radić hrvatska nacionalna svijest sazrijeva. Kad je 1939. osnovana Banovina Hrvatska po prvi put je u Vrlici za načelnika izabran Hrvat Niko Plazonić. Srbi se nisu s time mogli pomiriti., niti priznaju Banovinu.Iskra koja se ne gasi, pretvara se u požar.


Drugi svjetski rat

Taj požar bijaše Drugi svjetski rat( 1941.-1945.).Dvadeset i četiri puta, kako pišu vrlički kroničari, Vrlika je prelazila iz jedne u druge ruke ratnih sudionika. Nad tim mirnim i idiličnim krajem, iskre su se pretvarale u požar, a stradavalo je najčešće nedužno stanovništvo. Srbi nisu bili zadovoljni Banovinom Hrvatskom i čekali su svoj čas, komunisti su simpatizirali Sovjetsku Rusiju, Pristalice HSS-a očekivali su zapadnu demokraciju, a ustaše su se povezale uz sile osovine. Usred rata (1941.) na ruševinama poražene Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna država Hrvatska. Bez pravih saveznika, ova mlada država nije mogla opstati. Četnici, uz pomoć talijanskih snaga započeli su uništavati sve hrvatsko. Partizani su na drugi način stvarali nesigurnost u vrličkom kraju. Godine 1942. kad su talijanske snage pokušale uništiti partizane poharale su sela oko Vrlike. Godine 1943. četnički vojvoda pop Momčilo Đujić pobio je brojno nedužno stanovništvo vrličkog kraja i dao zapaliti sve kuće želeći na taj način iskorijeniti hrvatske tragove. I u partizanskim operacija stradalo je brojno stanovništvo. Njemačka vojska je ušla u Vrliku 31. srpnja 1944. , da bi1. studenoga 1944. je Vrliku zauzeli partizani. Nova ideologija, došavši na vlast, tražila je nove žrtve. Vrličani su svoje hrvatstvo morali platiti životima 596 mučki ubijenih žitelja.


Domovinski rat

Tijekom minulih stoljeća ovim krajem prošli su svi svjetski ratovi i uvijek iza sebe ostavljali zgarišta, smrt i tugu. Posezali su za ovim krajem Bizantinci, Turci, Mlečani, Ugari, Francuzi a na kraju Srbi u nama tako u svježem sjećanju - Domovinskom ratu.

Godine 1991. 27.kolovoza bio je početak Domovinskog rata kada su unatoč svim međunarodnim konvencijama pobunjeni  Srbi granatirali  zgradu Zdravstvene stanice u Vrlici. Srbi nisu nikako mogli prihvatiti samostalnu državu Republiku Hrvatsku koja je međunarodno priznata 1992. Po tko zna koji put vrlički kraj je opustošen, a opljačkan narod je morao u progonstvo. I ovaj rat je odnio mnogo mladih života. U vojnoj akciji "Oluja" 1995. godine Vrlika je oslobođena. Oslobođenje je dočekala porušenih crkava, opljačkano umjetničkog blaga, devastiranih objekata., sa srušenim spomenikom fra Filipu Grabovcu, oštećenom Česmom. Ništa nije moglo pokolebati vrlički narod koji se odmah po oslobođenju počeo vraćati u svoj ranjeni grad, da iz pepela podiže ovaj kraj da mu vraća život jer za to ima brojne uvjete.

 Vrličani su pobijedili u nametnutom im ratu, i u miru, kao gospodari na svome korak po korak oživljavaju ovaj kraj po prirodnim datostima bogat kraj.

U domovinskom ratu poginulo je 19 Vrličana.

 

  • Objavljeno u Povijest

Slike iz prošlosti

Stare razglednice Vrlike

Pomalo nostalgične, stare razglednice govore nam o vremenu koje je prošlo.

Prepoznajemo neke današnje objekte i poznate nam prizore dok su neki već davno nestali, ali su slikom ostali zabilježeni  zahvaljujući foto aparatu nekog anonimnog fotografa.
       
Razglednice iz kolekcije gosp. Darka Mađarevića  svjedoče nam o nekadašnjoj Vrlici.
  • Objavljeno u Povijest

Naselja grada

Naselja Grada


Vrlika

Teritorij Grada Vrlike nalazi se na krajnjem sjeverozapadu Splitsko-dalmatinske županije, u dubini dalmatinskog zaleđa gdje se topli dašak s Jadrana više gotovo ni ne osjeća, a zakriljen je stjenovitim naborima Svilaje na jugozapadu i Dinare na sjeveroistoku.
Premda manje od sat vremena vožnje odvaja vrlički kraj od velikih obalnih gradova Dalmacije, divljina toga prostora i njegova začudna ljepota čine ga dalekom, gotovo bezvremenom i, sasvim sigurno, veoma osobitom dionicom mediteranskih putova.
 
Područje Vrlike, jednog od najmlađih gradova Splitsko-dalmatinske županije, uvučeno duboko u dalmatinsko zaleđe, izvan dosega maritimnih utjecaja obuhvaćaja površinu od 243,83 km2, odnosno gradić Vrliku i još osam naselja koja mu gravitiraju: Garjak, Ježević, Koljane, Kosore, Maovice, Otišić, Podosoje i Vinalić.
Vrlika se nalazi na 425 m nadmorske visine, ali su pod njezinom upravom i visoki gorski prostori Svilaje i Dinare koji su u tom pojasu razdvojeni nizom krških polja – Cetinskim i Paškim poljem na sjeveru i nešto većim, Vrličkim poljem, smještenim južnije, te rijekom Cetinom i akumulacijskim jezerom Peruča.
Cetina, najdulja dalmatinska rijeka, svoj 105 km dugi put do mora počinje u podnožju Dinare gdje izbija iz nekoliko izvora – vrela Cetine, na 380 m nadmorske visine, od kojih su najizdašnija tri: najveće, Milaševo vrilo, a zatim Vukovića vrilo i Batica vrilo (sva tri pripadaju susjednoj Šibensko-kninskoj županiji). Rijeka teče istočnim rubom polja i nakon 25 km mirna toka biva zaustavljena branom Peruča, podignutom za potrebe hidroelektrane 1958 g. Hidroakumulacija Peruča je na 20 m nižoj nadmorskoj visini od izvora, najveća dubina joj je 65 m, a površina 29 km2.
S vrličke tvrđave Prozor, na strmoj klisuri sjeverozapadno od grada, pruža se izvanredno dojmljiv prizor – zeleno Vrličko polje, modra Peruča i, sasvim dolje, kameni grad na rubu toga polja, uronjen u sigurnost nevidljivih silnica što odasvud dotječu u njegovo središte. S veličanstvenih planinskih masiva Dinare i Svilaje, od čijih se pašnjaka, vrtača i šuma nekoć živjelo, u vrličku nizinu danas se spuštaju blagodati drukčije vrste – gorski visovi i prostranstva postaju poželjne destinacije poklonika ekološki orijentiranog i pustolovnog turizma te poznavalaca i poštovalaca prirode različitih profila, a velik broj planinskih prirodnih staništa te pojedinih biljnih i životinjskih vrsta koje ih nastanjuju, priznato je za posebne vrijednosti poradi kojih je Dinara u cjelini uvrštena u europsku ekološku mrežu Natura 2000.
Dolina kojom teče Cetina na nekim mjestima duž riječnoga toka i danas pruža životni prostor biljnim i životinjskim vrstama koje su tipične za ugrožena staništa – vlažne travnjake i močvare na krškim dinarskim poljima. Usto se na lokalitetima uz Cetinu u vrličkom području gnijezde vrste ptica kojima su to jedina gnjezdišta u granicama hrvatskog teritorija, crvenonoga prutka (Tringa totanus) i crnoprugasti trstenjak (Acrocephalus melanopogon).
Dinara pak pripada području visokog krša čiju glavnu masu čine karbonatne stijene vapnenac i dolomit, a jedan od njezinih vrhova, Sinjal (1831 m), najviša je točka hrvatskog prostora. Prostrani travnjaci i rudine, izolirane niske šume klekovine, te borove, hrastove i bukove šume samo su neka od sačuvanih prirodnih planinskih staništa čija neprocjenjiva prirodoslovna važnost i osobita estetska vrijednost ne izazivaju tek divljenje i poštovanje, već zahtijevaju stalnu i intenzivnu skrb. Osjetimo poziv i pridružimo se plemenitim nastojanjima očuvanja ovog iznimnog prostora.

Garjak

Naselje se nalazi 5 km istočno od naselja Vrlika. Selo sačinjavaju zaseoci: Čubrice, Garjački Mlini, Matkovine, Modraš, Pometenik, Sutina i Šušnjar. Većina kuća nekad  je bila smještena na obroncima sa zapadne strane Cetine do izgradnje akumulacijskog jezera Peruča, a danas su na samoj obali jezera. Potapanjem polja stanovništvo se iselilo, a malobrojno preostalo stanovništvo izbjeglo je u vrijeme Domovinskog rata tako da je to naselje danas uglavnom pusto. Tradicijska arhitektura je dobro očuvana.
Prezimena: Romići, Uzuni, Matkovići, Žeravice, Burilo, Škrbići, Jorlani, Samardžići.

Ježević

Selo je smješteno 9 km sjeveroistočno od Vrlike. Dijelovi naselja jesu nekoliko zaselaka na sjeveroistočnom rubu jezera Peruča: Božinovići, Žeravice, Dražići, Modrići, Kaselji, Vučemilovići, Ćorići,  Milani, Plazonići, Forići, Budiše, Duvnjaci i Marinci. Poznato je da su njegovi stanovnici od davnine hodočastili crkvi sv. Spasa na Cetini . Radi poteškoća i sprečavanja hodočašća između 1967. i 1969.Sagradili su svoju novu crkvu sv. Spasa koju su u Domovinskom ratu porušili četnici. Nakon Domovinskog rata izgrađena je na istom mjestu nova crkva.

Koljane

Selo je udaljeno 14 km  od Vrlike na istočnoj obali Peruče. Dijelovi naselja su Bračev Dolac, Brdo Koljansko, Bukov Dolac, Dragović, Gornje Koljane, Klenovci, Ograde, Podgradina, Pometenik, Privija, Rastoka, Vukov Dolac i Vukovića Most. Mjesto je poztnato po arheološkim nalazima iz rimskog i starohrvatskog doba.

Kosore

Selo je smješteno na sjevernom rubu Vrličkog polja udaljeno 3 km od Vrlike. Naselje je danas značajno po gradskoj zoni čiste industrije. Selo čine: Lelasi, Ercezi, Lakići, Lisičari, Klepići, Mišine, Radnići, Mučale, Arnauti, Jovići, Kosorčići, Bodrožinci, Medići, Utrženi i Ivančići.


Maovice

Naselje čine zaseoci formirani na kontaktnoj zoni obradivog i neobradivog tla na sjeverozapadnom dijelu vrličkog kraja. Selo je nalazi na 640 m n/v. U nekim zaseocima očuvana je tradicijska arhitektura, dok su drugi porušeni i napušteni tijekom Domovinskog rata. Selo se zvalo Mahovice od 1869. do 1880., od 1890. do 1910. Mavice. Dijelovi naselja su zaseoci: Bijuk, Donje Maovice, Gornje Maovice, Pod Umcem, Radinje i Svilaja. U selu se nalazi crkva sv. Jure, sagrađena 1901. godine na ruševinama još starije crkve. Tijekom Domovinskog rata je devastirana, ali je nakon rata, povratkom stanovništva obnovljena.


Otišić

Selo sačinjava niz raštrkanih zaselaka smještenih na istočnom rubu Donjeg i Gornjeg polja, dok se dio njih nalazi na zapadnom rubu Gornjeg polja - na obroncima Svilaje. U selu se nalazi crkva sv. Arhanđela Mihaila i kapela na groblju. U selu su arheološka nalazišta iz starijega i mlađeg kamenog doba, ostaci iz rimskog razdoblja i ostaci ranokršćanske crkve. Ovo je naselje s pravoslavnim stanovništvom. Selo čine zaseoci: Draga Otišićka,Gaj, Poljana, Dubrava, Ječmište, Krivošija, Ograde, Poljice Otišićko, Rudopolje Sinjsko, Svilaja, Ševina Njiva, Tavan i Vlake.


Podosoje

Podosoje čini niz zaselaka jugoistočno od Vrlike, na zapadnom rubu Vrličkog polja: Stražine, Šembrun, Zduš i Grabići. Obzirom na blizinu i utjecaj grada te smještaj uz cestu tradicijska arhitektura slabo je prisutna.


Vinalić

Vinalić čine brojni zaseoci koji su se smjestili na obroncima koji sa istoka uokviruju Vrličko polje i u kojima su se održale stare tradicijske kamene kuće. Novije kuće ne slijede tradiciju u gradnji. Naselje je na samoj rijeci Cetini 6 km udaljeno od Vrlike.

 

  • Objavljeno u Vrlika

VRLIKA U ZAGRLJAJU PLANINA DINARE I SVILAJE TE RIJEKE CETINE

VRLIKA
U ZAGRLJAJU PLANINA DINARE I SVILAJE TE RIJEKE CETINE


Vrlika živi u  zagrljaju dva visoka kamena čuvara - planina Dinare (1831m n/m), najviši je planinski vrh u Hrvatskoj i Svilaje (1508 m n/m) jedne od najviših hrvatskih planina. Uz njih, taj kraj je obilježen rijekom Cetinom  koja izvire iz utrobe Dinare i vijuga od sjeverozapadnog dijela Cetinske krajine probijajući se na mjestima kroz strmo, nepristupačno korito koje ju pritišće s obje strane obale, sve do ušća kod grada Omiša gdje se ulijeva u Jadransko more.

Taj splet planina i rijeke te jezera Peruča daju ovom kraju poseban izgled. Teško ga je riječima opisati. Sve silnice prirodne i ljudske ljepote ovdje se susreću i čine magiju čija će vas toplina dugo grijati.
       
Grad Vrlika smješten je na najsjevernijem dijelu Splitsko- dalmatinske županije, 75 km od Splita na magistralnoj cesti Split - Zagreb.

Prostor Grada Vrlike čini:

- 237,73 km2
- 2177 stanovnika (prema popisu stanovništva iz 2011.)
- jedno gradsko naselje
- osam sela
       
naselje površina stanovnika
VRLIKA 7,86 km2 828
GARJAK 26,32 km2 88
JEŽEVIĆ 23,23 km2 236
KOLJANE 67,42 km2 21
KOSORE 5,09 km2 191
MAOVICE 27,57 km2 380
OTIŠIĆ 51,01 km2 23
PODOSOJE 10,33 km2 194
VINALIĆ 18,90 km2 216
       
Vrlika je konstituirana kao samostalan grad 1993. godine izdvajanjem iz sastava općine Sinj. U Domovinskom ratu pretrpjela je teška stradanja i tek nakon oslobođenja u slavodobitnoj operaciji "Oluja" kreće u obnovu i razvoj. Glavni gospodarski potencijali koncentrirani su uz područje Peručkog jezera i gornjeg toka rijeke Cetine. U priobalnom području i nižim zonama obronka Svilaje i Dinare povoljni su uvjeti za poljoprivredu, voćarstvo i stočarstvo. Vode jezera i rijeke pružaju lokalnom stanovništvu brojne mogućnosti za razvoj ovog kraja prvenstveno u smislu razvoja turizma i brojnih vidova ponude:
       
- prirodne ljepote, bogata i bujna vegetacija te specifična poluplaninska klima
(zdravstveno - rekreacijski i izletnički turizam)
- kulturno povijesna baština
- planinski masivi Svilaje i Dinare
(planinski i izletnički turizam )
- jezero Peruča
(rekreacijski i izletnički turizam )
- seoski i eko turizam

 

  • Objavljeno u Vrlika
Pretplati se na ovaj RSS feed