log in


Car Franjo I.u Hrvatskoj 1818. godine

- putopis austrijskog cara

- odlomci iz dnevnika

- uredio: dr. Ljudevit Krmpotić

10. lipnja

Poslije podne išao sam oko tvrđave Sinja; ova stoji na stjenovitom vrhu i visoravni, nešto izdužene što leži poprečno na dolinu Cetine. Na strani s kojom smo došli, spuštaju se zajedno s kosinom brda i zidine tvrđave. Obronci su obrađeni, ima polja i stabala kao i kuća, a u jednoj od njih smo Mi stanovali pa smo s prozora mogli promatrati kraj kojim smo putovali, s više dobrih kuća a na lijevo i natrag vodi cesta od Sinja uz koju su lošije kuće, na podnožju gradine.

U dolinu se s prijevoja spuštaju klanci s vodom gorskih izvora. U dolini je i jaki potok kojeg premošćuje sinjski most. Dolina je lijepo obrađeno, ima mnogo rasutih kuća i mlinova.

Tvrđava je bila velika i leži većim dijelom na strani visoravni okrenutoj prema Sinju na kojoj su kosine vrlo strme.

Na drugoj strani čini se da je samo jedan zid; zgrade kao i zidovi su urušeni. Iz blizine ju se ne može pokrivati, niti ljestvama osvojiti, a iz daleka je već dobro vidljiva, pa se može mimoići.

Dolina Cetine i njezin kraj su vrlo plodni s nadaleko najljepšim žitnim poljima, koji daju izvanrednu žetvu. Kukuruz se također uzgaja, kao i svako voće; ima dosta jablana.

10. lipnja - Sinj, tvrđava

Donji kraj doline je močvaran i trebao bi biti isušen, a Cetina očišćena od nasipa i mulja, što nije teško provesti.

Donji obronci doline su također lijepo obrađeni. Ima divljači kao u čitavoj Dalmaciji, te zečeva, jarebica i prepelica, iako svatko puca na njih i to prečesto. Srna ima samo malo, kao u Dalmaciji.

11. lipnja

 Zorom na šetnju. Kraj na lijevo od puta prema Vrliki čine kosine, uglavnom obrađene, sa stablima, pojedinim kućama a između puta i onog prema Bilom Brigu su također takve kosine s različitim vrhovima pokrivenih grmljem ili travom. Na jednoj je neka naročita stijena, a između vrhova je prilično duboka lokva vode, pola sata daleko od Sinja. Na tom bilu leže djelomično obrađene livade, pojedine seljačke kuće s vrtovima. Nasuprot franjevačkom vrtu u Sinju stoji red dobrih kuća s više trgovina kao i inače u Sinju.

Iza kuća koje stoje nasuprot franjevačkoj crkvi, su nešto podalje ruševine neke gradine. U području Sinja ima više loših kolskih cesta i puteva koji idu kroz obrađena polja. Seljačke kuće su od kamena ali loše, staje su samo pokrivene s trskom a zidovi isprepleteni šibljem.

Uz lijepe konje ima tu i magaraca, rogate stoke i loših ovaca. Ima vrlo bogatih ali i siromašnih ljudi u krpama kao i nekoliko cigana.

Poslijepodne se opet održavalo viteško natjecanje s 19 sudionika. Prošlog natjecanja pobijedio je Franjo Tripalo, trgovac iz Sinja. U ovom današnjem pobijedio je pomoćnik poglavara.

12. lipnja

Mimoilazimo crkvu vozeći ravno naprijed ulicom s dobrim kućama od nekoliko katova a potom obrađenim obroncima u nekoj vrsti doline, pa iznad potoka kamenim mostom. Uz obrađene doline su pašnjaci s grmljem. Vozimo između padina i prema dolini Cetine, koja je prilično široka i lijepo obrađena, kroz polja, livade kao i voćnjake.

Vozimo lagano prema dolje iznad malog potoka. Kroz dolinu Cetine ide veliki lanac Prologa a gdje je ovaj niži, tamo je i jedna visoravan. Kosine i padine su kamenite a visoravan mjestimično obrađena. Dolazimo na lijevo do lijepo obrađene široke doline u kojoj leži neko selo a na desno je potočić s mlinovima te mala, uska dolina između oštrih stijena i slap s mlinom. Prelazimo kamenim mostom prilično jaki potok, a na desno je nekoliko kuća sela Sorić sa stablima a nešto povišeno na brdu je crkva.

Lanac prologa se podiže i postaje sve više ogoljen a na jednoj visoravni je mjesto Otočić. [...]

12. lipnja - Vrlika

Skoro gore na vrhu je ruševina gradine Vrlika a na podnožju je mjesto Vrlika.

Na jednoj padini stoji četverokutna tvrđava s četverokutnim urešenim tornjem u njoj. Mjesto (Sorgran) ima malo dobrih kuća. Stanovnika je oko 500, pola katolika, pola nesjedinjenih grka. Između ovih su trgovci.Katolička crkva nije velika, ali uredna, s jednim oltarom i lijepom slikom Majke Božje te nekoliko postraničnih oltara. Grčka nesjedinjena je na drugom kraju sela prema Kninu, nedaleko brda, okružena s zidom s vratima, stoji slobodno, sa zvonikom iznad pročelja; iznutra je jadna, ali ima jednu zgodnu ikonu; iznad glavnog ulaza je drveno pjevalište, inače ima samo krov. Katolički župnik, franjevac i grčki neunijat su međusobno uljudni, znaju talijanski. Namjesnik [prazan prostor], morlak, je ovdje već devet godina, također uljudan, ne zna talijanski.

Arhimandrit Dragović stanuje ovdje uz šumu, dobio je [od Francuza] Križ pro piis meritis kao odlikovanje godine 1809.

Stanovnici Vrlike izgledaju vrlo siromašno i loše; kaže se, kad nešto imaju, potroše odmah, a potom gladuju; obučeni su kao siromasi oko Sinja; žene također nose pregače kao Vlahinje.

Dobro smo vozili 3 sata do Vrlike.

U manastiru Dragović ima 8 manastiraca a leži na lijevoj obali Cetine, između Sinja i Vrlike u dolini, uz jedan pritok Cetine.

U Vrlici smo izmijenili konje. Vozi se kroz mjesto, između više dobrih kuća, zatim na lijevo a na desno je katolička crkva , potom dvokatnica jednog privatnika, bivša mletačka konjanička vojarna, u kojoj sada stanuje graničarski časnik.

12. lipnja - Drniš

Vozimo do jednog novog brda usječenim kolskim putom, ne dovoljno širokim, prema gore i potom ravno uzduž brda. U jednoj dolini stoji zid s dvije kamene cijevi iz kojih izlazi mineralna voda vrlo brzo i skuplja se u kamenoj posudi, ispred koje je popločeni mali trg. Voda je čista, bez ikakovog ukusa i vrlo zdrava i kako kažu, utječe na rad bubrega; često se posjećuje. Nedaleko od toga je jednokatnica, koja pripada nekom grku; samo što manjka je mogućnost stanovanja u Sinju, za goste koji dolaze piti ovu vodu.

Put iz Vrlike prema Kninu ide desno od mjesta a jaši se 5 sati. Podigao ga je francuski topnički časnik, ali loše, naročito kod slapa uz Knin. [...]

Ovdje je granica između područja Knina, Splita i Zadra.[...]

Prolazimo kroz Miočić s rasutim kućama pa kroz mjesto (Toplin) uz kojeg je nekada bio izdašni rudnik kamenog ugljena, koji se danas jedva iskorištava. Nedaleko je gradina Miočić; kuće su loše a lijevo je široka i lijepo obrađena dolina rijeke Čikole.

Prolazimo kroz polja između vinograda i stabala, dolazimo do kninske ceste a nedaleko je brdo Promina, na kojeg padini leži selo Siverić s pojedinačnim kućama. Vozimo između lijepih polja i vinograda dolinom Čikole, male rječice. Tako pomalo dolazimo gore do Drniša, prelazeći prije toga jedan potočić. Vozimo selom uzbrdo, ostavljajući na desno više dobrih kuća, višekatnica; desno je mletačka konjanička vojarna a na lijevo nekoliko dobrih kuća, između kojih smo u jednoj odsjeli, nasuprot vojarne i nakon 2-3 sata dobre vožnje; pripadala je Antoniju Steragl.

Drniš leži na jednom obronku, a na rubu klanca kojim protječe divlji potok, stoji stara razrušena gradina. Mjesto broji 600 duša, neki od njih žive od trgovine a neki od zemlje. Ima 400 katolika, 200 grka.

Jedan franjevac je ovdje župnik s dva kapelana, i isto tako i grčki neunijat.

Namjesnik, Plasović, uljudan mladi čovjek, talijanski obučen, govori talijanski.

Kuća u kojoj smo stanovali, leži na jednoj uzvisini prema trgu s nekoliko kuća, a na kraju je mala crkva.

Stanovnici Drniša su dijelom talijanski obučeni ali su uglavnom morlaci, kao i u predjelu kojim sam danas putovao.

Muškarci nose uglavnom plave hlače, kratke prsluke, smeđe kaputiće i crvene kape, ali je sve to prilično pohabano. Bolje obučeni su kao panduri ili oni u kraju Benkovca i Zadra. Žene u košuljama, prugastim pregačama kao Vlahinje; [...]

Cesta od Sinja prema Vrlici je dobra, kao i ona nova od Vrlike do Drniša. Kuća u kojoj smo stanovali je dvokatnica, s dvorištem ograđenim zidom i jednom kućom; stubište je pokriveno a na prvom katu je velika soba s još tri zadovoljavajuće, a na drugom također nekoliko dobrih.

Mjesto ima poštu.

U kraju kojim smo danas prošli, imaju slijepci neku vrstu (mandorlin) sa strunama po kojima stružu nekom vrsti gudala, napetog u polukrug. Drže svoj mandorlin kao [što se pri sviranju drži] bas.

U Mitroviću je namjesnik Jakov Persta, morlak; onaj u Vrlici se zove Kalinić, izgleda uljudno, govori talijanski; prvi ne; posljednji je obučen dalmatinski.

Poslije podne smo jašili do Petrovog polja, gdje smo pogledali dolinu s vrlo plodnom zemljom, dugačka je jednu njemačku milju; u njoj su lijepa polja i livade. Čikola protječe čitavom dolinom i često ju poplavljuje, iako je ljeti isušena.

Čikola, niskih obala, protječe uskoro kroz uski klanac, često praveći slapove; klanac je dug više od 1000 hvati. U klancu se penje loši strmi put a na stjenovitim obroncima se vide ostatci stare rimske ceste.

Čikola se ulijeva u Krku, prije Skradinskog slapa.

Na početku, nedaleko Drniša, stoje u Čikoli jedna brana i jedan mlin; prva je uništena a drugog su otkupili oni koji nastoje isušiti močvare.

Stanoviti Knezić, bivši časnik, jedini sposoban u zemlji, koji od mene dobiva dnevnice, radi na tome; kaže Mi, ljudi ovdje moraju silom biti nagnani na rad. S malo truda već je mnogo učinjeno i njezino korito je prilično očišćeno, pa nije više tako plitka.

U Drnišu, na malom bilu, je crkvica sa zvonikom. Zatim dvokatnica, smještena između jednokatnica u dobrom stanju. Tu je i staja - bivša mletačka konjanička vojarna - nasuprot kuće u kojoj smo stanovali.

Na početku mjesta Drniš, kako smo stigli, na desno je lijepa dvokatnica sa zgodnom terasom na prvom katu s koje se širi prekrasan vidik na obrađene ravnice i livade Petrovog polja, te na kraj prema Kninu.

Poslije podne održala se utrka uzbrdo cestom u mjestu do kuće u kojoj smo stanovali: jednom su trčali mladići, drugi put djevojke; nagrada je bila zataknuta na stijeg a sastojala se u mladića od komada crvenog sukna s rupcem, a u djevojaka od nakita za kosu. No nisu trčali vrlo brzo.

Petrovo polje pripada djelomično državnoj blagajni.   

Na večer su kuće sela bile osvijetljene a na obližnjim brdima paljene su vatre.

U drniškom kraju rogata stoka nije loša, a kameni ugljen iz Promine se lijepo sjaji.

13. lipnja

Dao sam se odvesti u katoličku crkvu: trgom, te između kuća i vrtova do crkve s predvorjem okruženim zidom, na brijegu nadaleko gradine; iznutra nije velika, presbiterium je okrugao, u njemu je glavni oltar te po jedna vrata na svakoj strani; postranično je po jedan oltar, a iznad glavnog ulaza drveno pjevalište.

Zatim u grčku nesjedinjenu crkvu: ova je na trgu ograđena zidom. Tu je i groblje; u sredini je crkva a pred ulazom nadstrješnica s tri luka; unutra je lijepa ikona a iznad ulaznih vrata drveno pjevalište i zvonik. [...]

Istim putem vozimo natrag, na desno je sada ravnica Petrovog polja. Put vodi desno prema Vrliki. Na Promini su dva izbočenja prema dolini, na višim od njih je ruševina tvrđave Petrovac. Kraj nosi ime Kosovo.

13. lipnja - Knin

Gore prema bilu vidi se sprijeda Knin s tvrđavom na kamenitim brdima. [...]

Dolazi se do ravnice, na kojoj su desno močvare a lijevo brdske kosine. U jednom klancu brzo protječe Krka. Dolazimo desno na podnožje oštrih tvrđavinih padina, lijevo je močvara, potom kroz Knin širokom ulicom dobrih kuća do one, u kojoj smo prošli put odsjeli; samo smo danas vozili prema Zrmanji, potom ravnicom između vinograda i stabala, do bila sa strmim kosinama a nedaleko se uzdizalo Milkino brdo, te do puta prema Zrmanji jednim dijelom ceste koja vodi do Popovog polja, većeg sela s crkvom i sajmištem na polju. Kamenim mostom preko močvare idemo do kuća Kninskog polja pa opet do močvare pune trstike, vozimo krivudavo u kamenu urezanim putom, gore prema Vrliki, cestom koju su Francuzi položili i to strmo, s kratkim zavojima, a brdo na koje se penje zove se Vrbnik. Iz jedne pećine izlazi Krka, kojom se može donekle ploviti. Jedan Englez je bio već ovdje. S lijeve obale, vidi se visoki i prilično široki vodopad. U vodi ima prilično puno pastrva i drugih riba.

Mostom iznad Krke vodi put prema Vrliki; put do mosta je dobar, a potom ide do Knina. Do Knina je pola sata. Od Drniša do Knina nismo putovali više od 3 sata. Put je bio dobar.